Lečenje može biti konzervativno (bez operacije) ili operativno. U većini slučajeva, operativno lečenje je jedini i najefikasini metod lečenja.
Operativno lečenje
Osnovni cilj operativnog lečenja je trajno obnavljanje nesmetanog protoka mokraće, uz što manju potrebu za ponovljenim intervencijama.
U tom okviru, rekonstruktivna hirurgija (uretroplastika) zauzima centralno mesto, dok su dilatacija, unutrašnja uretrotomija i srodne tehnike uglavnom kratkoročna ili prelazna rešenja kod pažljivo odabranih bolesnika.
Šta je uretroplastika?
Uretroplastika je rekonstruktivna operacija kojom se ožiljni segment uretre odstranjuje i uretra rekonstruiše korišćenjem zdravog tkiva.
Postoje dve glavne grupe uretroplastike:
- Anastomotska uretroplastika – uklanjanje kratkog ožiljnog tkiva i direktno spajanje zdravih krajeva.
- Supstituciona uretroplastika – oboleli deo uretre se ukloni i zameni zdravim parčetom tkiva, najčešće oralnom sluznicom tj. sluznicom iz unutrašnje strane obraza; takođe se može koristiti neko okolno zdravo tkivo, npr. deo kože.
Šta utiče na izbor uretroplastike?
Anastomotska uretroplastika je efikasna kod kratkih bulbarnih strikture zbog vrlo visokih stopa dugoročne prohodnosti i malog broja recidiva.
Kod dužih, multisegmentnih striktura prednost dobija supstituciona uretroplastika, jer omogućava rekonstrukciju u jednom ili više stadijuma uz očuvanje funkcije i anatomije.
Uloga graftova – zašto oralna sluznica?
Oralna sluznica je danas najčešće korišćen graft zbog dobre otpornosti, vaskularizacije i povoljnog ponašanja u uretralnom okruženju. Ona omogućava stabilnu rekonstrukciju kod prednjih striktura, sa dobrim dugoročnim funkcionalnim ishodima.
Specijalne situacije
Kod striktura koje se nalaze u penilnoj uretri ili striktura na samom otvoru mokraćne cevi na vrhu penisa, rekonstrukcija korišćenjem lokalnog tkiva ili zasecanjem može dati dobre rezultate.
Kada su u pitanju strikture zadnje uretre, rekonsturkcija može biti složenija.
- Ako je striktura na membranozoj uretri, uretroplastika mora biti pažljivo urađena jer se oko tog dela uretre nalazi sfinkter koji kontroliše mokrenje. Zato je za rešavanje ovih striktura neophodno veliko iskustvo i tehnička preciznost. Ovakve strikture najčešće nastaju nakon povreda sa prelomom karlice.
- Ako je striktura na vratu mokraćne bešike, uglavnom je neophodno da se mestu suženja priđe kroz mali otvor na samoj bešici.
Kako izgleda operacija?
Izvodi se u opštoj anesteziji, a može i u spinalnoj anesteziji. Rez se pravi kroz perineum (ako je bulbarni ili membranozni segment) ili na penisu ako je striktura bliže vrhu. Kod striktura blizu vrata mokraćne bešike, suženju se pristupa otvaranjem mokraćne bešike.
Ako se uzima bukalna sluzokoža, pravi se rez sa unutrašnje strane levog ili desnog obraza (rana se potom zatvori šavovima koji sami otpadaju).
Sama intervencija traje 60 do 90 minuta.
Ostale operativne opcije i njihovo mesto
- Dilatacija podrazumeva stavljanje instrumenta različite veličine (katetera, metalne sonde, balona) u uretru kako bi se ona proširila; dilatacija uglavnom ne rešava definitivno problem, već često samo privremeno poboljša protok
- Unutrašnja uretrotomija (DVIU) podrazumeva endoskopsko zasecanje uretre (zasecanje uretre “iznutra” pomoću kamere i malog noža); ova procedura može biti korisna kod pažljivo odabranih pacijenata gde uretroplastika nije moguća, ali recidiv je čest, naročito kada se isti zahvat ponavlja, zato je u našoj ustanovi skoro potpuno napuštena; ponavljane dilatacije i DVIU, bez jasnog plana rekonstrukcije, u dugom roku uglavnom povećavaju kompleksnost strikture i otežavaju kasniju uretroplastiku
- Paclitaxelom obložen balon (Optilume™)– u maloj grupi bolesnika sa kratkom bulbarnom strikturom ispod 3 cm, može da se razmatra proširivanje mokraćne cevi posebnim balonom koji je obložen lekom koji spada u grupu citostatika, pogotovu ako pacijent nije spreman ili nije pogodan za uretroplastiku
- Perineostoma– ukoliko je striktura na dugačkom segmentu prednje uretre i zahteva kompleksu rekonstrukciju sa neizvesnim ishodom, a pogotovu kod starijih pacijenata koji teže podnose duge operacije, može se razmotriti otvaranje uretre ispod testisa; jedina mana ovakvog rešenja je što pacijent mora da mokri sedeći, ali sve ostale funkcije uključujući i držanje urina i erektilna funkcija su očuvani
Konzervativno lečenje
Konzervativno lečenje ne pokušava da ukloni ožiljak, već da kontroliše simptome i obezbedi bezbednu drenažu bešike kada trajna rekonstrukcija trenutno nije moguća ili nije prihvatljiva. Cilj je da se smanje tegobe, odloži pogoršanje i pacijent “održi stabilnim” dok se ne steknu uslovi za definitivno lečenje.
Kada se razmatra konzervativni pristup?
Konzervativni pristup je razuman:
- kod slučajno nađene, široke i zaista asimptomatske strikture
- kod bolesnika koji nisu kandidati za operaciju ili je odbijaju
- nakon dilatacije ili DVIU, radi stabilizacije rezultata
Glavni modaliteti konzervativnog lečenja
- Praćenje bez intervencije –kod širokih striktura, bez tegoba.
- Suprapubični kateter – postavlja se kateter kroz prednji trbušni zid u mokraćnu bešiku; to je trajna ili prelazna drenaža bešike kod visokorizičnih ili neoperabilnih bolesnika.
- Intermitentna samodilatacija (± intrauretralni kortikosteroidi) – pacijent sam širi strikturu postavljanjem katetera kroz uretru; ovo je pokušaj stabilizacije strikture i odlaganja recidiva posle endoskopskih zahvata, više kontrola bolesti nego pravo izlečenje.
- Medikamentozna podrška – lekovi kao što su antibiotici, analgetici i druga simptomatska terapija za infekciju, bol i prateće tegobe, uz eksplicitnu poruku da ni jedan lek ne uklanja sam ožiljak.
Odnos prema operativnom lečenju
Konzervativna terapija ima važnu, ali pomoćnu ulogu: održava pacijenta stabilnim, smanjuje rizike i kupuje vreme. Međutim, ne bi trebalo da bude trajna zamena za dobro planiranu uretroplastiku, kada za nju postoje indikacije i realne šanse za dobru rekonstrukciju.
Oporavak
Posle uretroplastike kateter najčešće ostaje dve do tri nedelje. Posle operacije pun oporavak može da traje i do oko osam nedelja, u zavisnosti od obima rekonstrukcije.
Za povratak poslu, školi, sportu i intimnim odnosima bitno je da se ne žuri dok je kateter na mestu i dok kontrola ne potvrdi da rana lepo zarasta. Ako je uzet graft iz usta, treba računati i na lokalnu nelagodnost u usnoj duplji prvih dana.
Komplikacije
Najčešće komplikacije zavise od toga da li bolest ne lečimo ili je lečimo, i kojom metodom:
- Ako se striktura ne leči, može da dođe do akutne retencije, ponavljanih infekcija, divertikuluma bešike, refluksa, fistule, hidronefroze i oštećenja bubrega
- Posle dilatacije i DVIU glavni problem je povratak bolesti.
- Ponavljane endoskopske manipulacije mogu da povećaju složenost strikture i kasnije otežaju rekonstrukciju.
- Posle uretroplastike moguće su infekcija rane, recidiv, curenje na mestu rekonstrukcije.
Prevencija
Ne mogu sve strikture se spreče, ali deo njih može. Najvažnije praktične mere su:
- Bezbedniji seksualni odnosi i brzo lečenje uretritisa i polno prenosivih infekcija.
- Zaštita od povreda međice i penisa, naročito u sportu i pri rizičnim aktivnostima.
- Pažljivo i pravilno postavljanje katetera, uz dobru lubrikaciju i što manje trauma.
- Ako ste već imali strikturu, redovne kontrole posle lečenja su deo prevencije težeg recidiva.