Nelečena ahalazija neće proći sama od sebe i vremenom će se pogoršavati. Stoga, aktivno lečenje je skoro uvek neophodno, i to najčešće prilično brzo nakon postavljanja dijagnoze.
Opcije lečenja delimo na konzervativne (nehirurške) i hirurške.
Konzervativno lečenje
- Lekovi:Nažalost, lekovi imaju ograničen domet u lečenju ahalazije, posebno kod dece. Postoje neki medikamenti koji mogu privremeno opustiti donji sfinkter – recimo nitroglicerin ili blokatori kalcijumskih kanala – ali njihov efekat je kratkotrajan i često praćen nuspojavama (npr. glavobolja, nizak pritisak). Lekovi se ponekad koriste kod blažih tegoba ili dok se čeka operacija, ali se ne mogu smatrati trajnim rešenjem.
- Pneumatska dilatacija (širenje balonom):Ovaj postupak je nehirurški, radi se obično u kratkotrajnoj anesteziji. Kroz usta se endoskopom ili pod rentgenom plasira balon u područje donjeg sfinktera jednjaka, i onda se taj balon naduva da na silu rastegnestegnuti mišić. To je kao kada bi se zategnuta gumica razmakla – cilj je da se napravi širi prolaz za hranu. Dilatacija može odmah olakšati tegobe i često se koristi kod odraslih. Kod dece, međutim, ova metoda ima nešto manje uspeha na duge staze.
- Botulinum toksin injekcije (Botoks): Botulinum toksin je supstanca koja parališe mišiće na neko vreme. Ideja je da se ubrizga mala količina botoksa direktno u donji ezofagealni sfinkter (tokom endoskopije) da bi se on privremeno opustio. Ovo može ublažiti simptome na nekoliko meseci. Prednost je što je procedura brza i može se ponavljati. Mana je što efekat nije trajan– nakon 3-6 meseci botoks prestaje da deluje i simptomi se vraćaju. Takođe, višekratne injekcije mogu dovesti do ožiljaka koji otežavaju kasniju operaciju. Kod male dece se botoks retko koristi osim ako moramo kupiti vreme ili dete nije u stanju za operaciju
Hirurško lečenje
Najvažnije i najefikasnije lečenje ahalazije kod dece je operacija koja se zove miotomija. Njom se rešava glavni problem – previše stegnut mišić na spoju jednjaka i želuca koji sprečava hranu da normalno prolazi.
Najčešća operacija zove se Helerova kardiomiotomija. U našoj bolnici se gotovo uvek radi laparoskopskom metodom, kroz nekoliko malih rezova na stomaku uz pomoć kamere i finih instrumenata. Tokom operacije hirurg preseče zategnuti mišić sfinktera na ulazu u želudac. Time se uklanja prepreka i hrana ponovo može slobodno da prolazi u želudac. Ni jedan deo jednjaka ili želuca se ne uklanja – samo se opusti previše stegnuti mišić.
Rezultati ove operacije kod dece su veoma dobri. Više od 90% dece ima trajno poboljšanje simptoma. Operacija se radi u opštoj anesteziji i deca je uglavnom dobro podnose. Kao i kod svake operacije, mogući su rizici poput krvarenja ili vrlo retko povrede jednjaka, ali su ozbiljne komplikacije retke kada zahvat radi iskusan tim.
Pošto se mišić preseče, može se javiti refluks (vraćanje kiseline iz želuca u jednjak). Zato se u istoj operaciji obično radi i mala dodatna procedura koja se zove fundoplikacija. Tada se gornji deo želuca delimično obavije oko jednjaka i napravi novi „ventil“ koji sprečava vraćanje kiseline.
Da li postoji alternativna hirurškom lečenju?
POEM (peroralna endoskopska miotomija). Kod ove procedure nema rezova na koži – sve se radi endoskopom kroz usta. Oporavak je obično brz, ali ova metoda nije dostupna u svim centrima i češće može dovesti do refluksa, pa se tada koriste lekovi. U Srbiji i regionu laparoskopska Helerova miotomija i dalje je standardno lečenje.
Veoma retko, samo u najtežim slučajevima kada druge metode ne pomažu i jednjak je teško oštećen, razmatra se velika operacija uklanjanja jednjaka. Kod dece se to gotovo nikada ne radi, jer se problem u ogromnoj većini slučajeva uspešno rešava manje invazivnim metodama.
Oporavak
Oporavak nakon operacije
- Boravak u bolnici:dete se prima na dan operacije ili dan ranije. Operacija traje oko 2 sata u opštoj anesteziji. U bolnici se obično ostaje 3–5 dana.
- Prvi dan posle operacije:dete dobija tečnost preko infuzije i provodi noć na postoperativnom nadzoru.
- Uvođenje ishrane:
- prvotečnosti (voda, čaj, supa)
- zatim mekana/kašasta hrana (jogurt, puding, pire)
- posle 1–2 nedelje postepeni povratak na normalnu ishranu
- Važne navike pri jelu:
- mali zalogaji
- dobro žvakanje hrane
- sedenje uspravno tokom jela i neko vreme nakon obroka
- Bol nakon operacije:obično blag do umeren. Na stomaku ostaje nekoliko malih rezova. Po potrebi se daju lekovi protiv bolova.
- Kretanje:lagano ustajanje i šetnja se preporučuju već posle operacije. Trčanje i naporne aktivnosti izbegavati oko 1 nedelje.
- Povratak u školu:najčešće nakon 2–3 nedelje.
- Sport i fizička aktivnost:obično dozvoljeni nakon 4–6 nedelja.
- Kod kuće:bolje je jesti više manjih obroka nego nekoliko velikih.
- Dugoročno:većina dece nakon operacije može normalno da jede, raste i živi bez tegoba.
Komplikacije
Šta ako se ahalazija ne leči? Nelečena ahalazija na duže staze može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
- Hronična neuhranjenost– čak i ako ima želju da jede, hrana ne stiže do želuca dovoljno. To znači da će zaostajati u rastu, može imati deficit vitamina, anemiju i opštu slabost.
- Aspiracione pneumonije (upala pluća usled udisanja hrane), koje mogu trajno oštetiti pluća i bronhije.
- Megajednjak – jednjak će se sve više širiti i deformisati do tačke da više ni operacija nekad ne može u potpunosti povratiti funkciju. U jako uznapredovalim slučajevima kod odraslih, kako smo pomenuli, nekad mora čak da se ukloni jednjak ako je potpuno nefunkcionalan – naravno, to je ekstremno i želimo da sprečimo da ikada dođe do toga.
- Karcinom jednjakanakon mnogo godina (obično posle 15-20 godina trajanja bolesti). Stalno zadržavanje hrane i hronična upala sluznice jednjaka može dovesti do malignih promena. Srećom, kod dece se ova komplikacija praktično ne viđa – rizik od raka jednjaka u dečjem i adolescentnom dobu nije opisan. Ipak, to ne znači da ahalaziju smemo olako shvatiti. Naprotiv, treba je izlečiti na vreme upravo da bi dete u odraslom dobu bilo zdravo i bez takvih dugoročnih posledica.
Komplikacije lečenja: Operacija (miotomija) može imati komplikacije poput krvarenja, infekcije rane, ili vrlo retko povrede okolnih struktura. Ako se presecanje mišića ode predaleko, može doći do perforacije jednjaka ili želuca – to je ozbiljna komplikacija, ali iskusni hirurzi to umeju odmah da primete i reše. Posle operacije, najveća “komplikacija” koja se javlja jeste gastroezofagealni refluks zbog slabijeg zatezanja sfinktera, ali, kao što smo rekli, to se prevenira fundoplikacijom u okviru istog zahvata. Ipak, i pored fundoplikacije, neka deca kasnije trebaju povremeno da uzimaju lekove protiv kiseline ako osete gorušicu.
Povratak bolesti (recidiv): Nažalost, ahalazija je takav poremećaj da i posle najuspešnije operacije ostaje određena verovatnoća da će se problem vremenom ponovo javiti. Kod mnoge dece i mladih simptomi se ne vrate godinama, čak ni deceniju ili duže. Ali kod nekog, posle 5-10 godina, može ponovo početi otežano gutanje. Zašto? U nekim slučajevima mišić se opet počne stvarati ožiljak i stezati, ili se poremećaj peristaltike nastavi uprkos ranijoj intervenciji. Dobra vest je da i ako se to desi, postoje načini da se ponovo pomogne – nekada ponovna dilatacija balonom, ili čak ponovni operativni zahvat mogu ponovo uspostaviti prolaz.
Prevencija i rano otkrivanje
Da li se ahalazija može sprečiti? Nažalost, ne postoji poznat način prevencije, jer ne znamo tačno ni šta je izaziva. Ne postoje ni skrining testovi koje bismo radili kod dece, pošto je bolest toliko retka i bez jasnih faktora rizika.
Ono što je važno jeste rano otkrivanje i brzo reagovanje.